sanjam kako voz prolazi kroz mene. oblak dima u mojim plucima i grumenje uglja u zeludcu, sine koje drze moja ledja ukocenim i odmenjuju kicmu. sanjam kako sam planina i kako je kroz mene prokopan tunel, kako drhtim i kako se urusavam u sebe. sanjam kako ne smem da spavam, kako svako jutro budim sunce samo da bi me sprzilo izlazeci pored mene; kako ogromne ptice svijaju gnezda u mojoj kosi i mojim mozgom hrane svoje mlade.
sanjam. moje oci su jezera. nezne zene se dave u vrtlogu zenica, tonu i tupo udaraju o dno.
Нема коментара:
Постави коментар