Svitanju

jutarnjem programu
svemu sto svice
bucnim ulicama
vodi sto vri
napetom budilniku
vec budnoj deci
meni
sto nocima bdim
tom ciji sam kosmar
sto lose sanja
kog ne umem moram da probudim
krugu na hladnom prozorskom staklu
svitanju
gradu
pucini
jutarnjem programu
svemu sto svice
bucnim ulicama
vodi sto vri
molbu bez reci
s rukom pod glavom
ponovo isti siroki zid